O nama

Davne 2000. godine duhoviti i pomalo zlobni prijatelji zezali su Željana Radmana da je baš dobro što otvara lokal u neposrednoj blizini KBC-a „Firule", jer će gosti kojima naškode njegovi kulinarski specijaliteti za minut-dva dobiti odgovarajuću medicinsku skrb! Šala mala, srećom po uvaženog splitskog ugostitelja, nije se obistinila – dapače – dogodilo se obratno: nisu gosti tražili pomoć liječnika, već su dežurni liječnici tražili „pomoć" kuhara „Pimpinelle" da im monotone obroke iz bolničke kantine obogate zalogajima prave domaće spize i blagodatima roštilja, čiji mirisi nošeni burom često stignu i do teniskih terena na Zenti, pa stolove u času napune zadihani i razbarušeni teniski rekreativci u čvrstom uvjerenju da je jednostavnim Željanovim priborom za jelo lakše „servirati" dobar bokun niz vlastito grlo nego skupim „Head" ili „Willson" reketima prebaciti lopticu preko mreže!

Tako je te prelomne godine na početku novog milenija počela i legenda o „Pimpinelli", koja zahvaljujući Radmanovoj upornosti, entuzijazmu, danonoćnom radu i ljubavi prema kuhinji, što je svakom namjerniku čim ugleda tog meštra gastronomije itekako vidljivo, traje i traje, a dobar glas se čuje mnogo, mnogo dalje nego su to zlobnici iz prve rečenice ovog napisa ikada mogli i sanjati...
No, nije samo kuhinja to što „Pimpinellu" čini svojevrsnim fenomenom. Taj jednostavno uređeni lokal, u sporednoj ulici, sa svojih dvadesetak stolova pokrivenih kockastim stolnjacima izgledom nadasve podsjeća na talijanske „trattorie" - obiteljske gostionice u kojima svatko svakoga zna i u kojima se gosti i ugostitelji osjećaju i ponašaju poput nikad posvađane obitelji. Takvu atmosferu pruža i „Pimpinella", pa se neznanac koji prvi put zakorači u taj lokal u trenu adaptira i uklopi u bezbrižni ugođaj doma punog dobre hrane, pića i ugodnog društa. I uvijek se vraća...

Baš taj faktor čini gurmansko svetište sa splitske Zente jednim od najneobičnijih ugostiteljskih objekata na svijetu – ne postoji, naime, manji prostor na kugli zemaljskoj sa više zanimljivih likova nego što ih „Pimpinella" okuplja i njeguje u savršenom međusobnom skladu. Samo će se rijetki zabezeknuti kad za susjednim stolovima ugledaju u ugodnoj ćakuli inače ljute političke protivnike, čelnike parlamentarnih stranaka koji se javno nemilo verbalno „lupaju", a ovdje pričaju viceve i umilno se pogledavaju iznad punih tanjura. Rame uz rame sjede popularni sportaši, estradne zvijezde, ugledni liječnici i arhitekti, bivši i budući gradonačelnici, tužitelji, odvjetnici i njihove mušterije poznate sa stupaca crne kronike, dobrostojeći poduzetnici i friški penzioneri, koji uživaju u zanimljivom okolišu i jeftinim gotovim jelima...
Trgovački putnik što gušta u mesu sa roštilja i ne primjeti da mu se kravata „druži" sa čevapčićima na tanjuru dok zuri u Severinu, koja ruča dva metra od njega, a uši mu se tope od miline troglasnog pjevušenja Tedija Spalata, gazde Željana i opernog baritona Zlatka Aurelia Kokeze, nekoliko stolova dalje, pa i ne čuje da mu hrvatski nogometni reprezentativac traži slobodnu stolicu...

Da još nabrajamo poznata imena? Niti ovaj uvodnik ima namjeru preuzeti funkciju telefonskog imenika, niti bi diskretni Radman to dozvolio – gosti imaju pravo na privatnost, pa makar ih u „Pimpinelli" svi znali i makar oni znali svih. Jednostavno, u toj malenoj gostionici vlada istinska demokracija – svi su dobrodošli, svi su jednaki, svima su dostupni specijaliteti dalmatinske i svjetske kuhinje, riba i meso sa pravog žara, punjene paprike i punjene Jakobove kapice, teleća koljenica ispod peke, bakalar na sto načina, ukusni kolači i vrhunska vina, ili kako se to lijepo kaže: spiza za svačiji „štumik i takujin".
„Pimpinella" svoje specijalitete i „izvozi": na raznim primanjima ili kako se to elegantno kaže „eventima" često ćete vidjeti poznata lica konobara iz tog lokala, a nerijetko i samog Radmana kako u odijelu, u kojemu se očito i ne osjeća baš najudobnije, iz nekog prikrajka nadgleda jesu li uzvanici, među kojima se nađu i šefovi država, posluženi nenametljivo i brzo, ima li dovoljno hrane i pića, teče li sve kako treba...
A kad event završi i zadovoljni organizatori i gosti pođu svaki na svoju stranu - Željan i njegova ekipa pakuju posuđe, jedaći pribor, stolnjake itd, itd, i žure natrag u svoju „Pimpinellu", jer radni dan traje do ponoći, pa i duže po potrebi, a sutra će već u tu malu gostionicu velikoga srca stići neki novi-stari gosti željni toplog prijateljskog okruženja, „ćakule i smija, zrna soli i mrvu duše"...
I dobre spize, naravno!